petak, 12.01.2007.
Punjeni šampinjoni by Fjako
|
uzmes količinu šampinjona, očistiš i pootkidaš stopice tako da ostanu fini čitavi klubuci u obliku zdjelica... e to sad sa strane i čuvaš za predkraj... stopice se mogu izrezati sitno ali s obzirom na sve ostalo bit će ih i viška pa se mogu iskoristiti u nekoj juhi koja prethodi jelu kojem su ove gljive sidedish... dakle nastavljam... u zdjelicu se stave i miješaju: senf (ili kombinacija dva senfa... ja volim pomiješati bečki i mađarski ili mađarski i švicarski (podravkini ne...?)) sitno sjeckani češanj češnjaka (ili onako propasiran... kako god) stitno sjeckane stopice šampinjona (opet napominjem ne sve jer bu previše) sitno sjeckani sir ribanac (ima raznih vrsta ali je poanta da bude žestok) sitno sjeckani sir ne ribanac (može biti neki blaži) sitno sjeckani dimljeni preradak svinjskog mesa (nije nužno ali se već osjeti tendencija jel da?) sitno sjeckani luk origano (njega nije potrebno sjeckati ali oprezno jer ga je dobro opet korisiti kasnije za lagano posuti po svemu) VEGETA ako ima u fridgeu još nešto što može biti sitno sjeckano.. samo naprijed.... malo olia...kap olivinog, bučinog... za aromu... e sad kak se to sjeckalo i dodavalo tako se i miješalo i dobila jedna gvala izmješanih isjeckanih stvari... kako je već čitatelj primjetio.. ovo može biti pikantno, tužno, žestoko, blago... po volji manukatoratora..... e sad se uzme vatrostalna posuda, namaže se oliom dno, ni u kom slučaju da ulje pliva... svrha je samo da lagano cvrči i da se šampinjoni ne lijepe po dnu.. dakle... klobuci šampinjona s početka se žlicom pune masom izmješanom... i slaže po dnu vatrostalne posude tako da je punjenje na vrhu... klobuk je samo zdjelica.. ne zaboravimo to... nije poklopac... dok se klobuci pune i slažu, pećnica se grije na nekih 180 do 220 °C (ovisno o tome koliko i kakvog smo sira usjeckali u punjnje...) poslagani se potom pospu s origanom i LAGANO pošpricaju oliom (ali zaista nije nužno)... kad je peć hot-hot i ready, stave se naslagani šampnjoni na gornju rešetku bliže grijaču i tako puste da cvrče neki 8 do 12 minuta... mjerilo je zapravo boja punjenja ... kad je gotovo, gore se uhvatila tek i netom nastala reš korica žuto-smeđe-narančaste boje.... e to sad van... može se jest dok je vruće (pazi jezik) ali bolje je dok je toplo (malo je stalo.. malo samo) ali može i kad je hladno... tad fakat ima reski okus... poslužiti se može uz skoro sve i svašta ali bi bilo dobro kombinirati okuse.. ako je ovo jako i pikantno onda uzeti nešto blaže za glavno jelo... ide i uz karfiol sa prezlama ili knedle od kruha i mesnim umakom... |
